Koliko je važna podrška drugih u nečemu što radimo ili govorimo ?
Mnogi zavise od nečije riječi. Mnogima je bitno da imaju podršku od ljudi koje vole , ali nismo svi te sreće da baš to imamo.
- Zašto se vežemo za podršku ili NE podršku osoba koje volimo ? Stalo nam je do tih osoba, volimo ih i želimo da se slažu s nama, i da podupiru naš rad ili način govora ili bilo šta drugo .
Kad se nađemo u situaciji da ne dobijemo željenu podršku povlačimo se, padamo, osjećamo se loše, tužno, ne shvaćeno, mislimo da nas ne vole dovoljno ... A zapravo iza svega toga se krije manjak samopouzdanja . Ne vjerujemo dovoljno u sebe i zato nam je potrebna nečija riječ podrške da bi "opstali" .
-Svakome prija kada pored sebe ima ljude koje voli i koji ,prije svega nam daju svuoju podršku za bilo šta što radimo. lijepo je to, ali treba da se svako od nas sad zapita "Šta da sam sam/a na svijetu sada, i da nema ko da se slaže sa ovim što radim ili pričam, da li bih to radio/la ovako kako radim ili bi se izgubio/la u masi nepoznatih bića ?"
- Ako ste od onih kojima nečija riječ podrške postaje ključna da li ćete raditi ili ne nešto što želite i volite , i onda kada ne dobijete željenu podršku ili "slaganje s tim" od druge osobe kojoj ste se povjerili , vi padate, puštate svoju ideju da propada,povlačite se , osjećate se ne shvaćeni... Baš Vama bih rekla ovo :
* Ne treba Ti niko da ti kaže šta bi bilo dobro da uradiš ili ne uradiš. Ko je bilo ko u tvom životu da upravlja na osnovu svog mišljenja tim šta ćeš ti da radiš ili u šta ćeš da vjeruješ? Ko???
Boli te kada te majka, otac, muž,žena ,dijete... bilo ko... ne podrži u onome što smijeraš ? Kaže ti " Ma lud/a si , gdje će ti to još proći , vidiš da niko tako ne radi ..." i sl.
A ti , ti imaš onaj osjećaj uzhićenosti, vjere da je baš to to , da je to ono pravo za tebe , da je to ono što voliš i želiš, da o tome sanjaš ... i onda kada čuješ riječi NE podrške , pogneš glavu i zavlačiš se u svoju čahuru kao puž u kućicu !?
Samo zato što ti je neko rekao da to nije moguće ?
Gdje ti je nestala ona strast prema tome što voliš ? Jel to baš baš ono što ti voliš ?
Ako jest , šta čekaš ? Koga briga jel neko radi tako ili drugačije, i ne treba da radi neko isto poput tebe i ne može i da hoće da radi identično . Ti si unikatna i sve tvoje što radiš je tvoje unikatno, kao i svačije, prema tome zasuči rukave i baci se u ostvarenje svojih želja. Digni se i radi ono što voliš i želiš pa kad bi cijeli svijet ustao i rekao NE MOŽEŠ , digni glavu i reci MOGU, GLEDAJTE ME !!
Oni koji te vole će uvijek ostati uz tebe. Nema te sile koja ljubav može uništiti .
Oni koji odu, poželite im sretan put, ni ne trebaju biti tu .
Oni koji su rekli da ne možeš a ostali su tu, od njih ćeš da čuješ " Izvini što sam sumnjao/la u tebe , znao/la sam da možeš ali nisam vjerovao/la u to dovoljno onda..."
- Za sve neuspijehe i loša raspoloženja obično krivimo druge. Stavljamo fokus na druge a ne krećemo od sebe.
Tako je mnogo lakše nego se dići reći "Ma mogu ja to nema mi prepreke, nije bitno šta drugi kažu .. "
Koliko puta u danu prebacite krivicu na nekoga što se loše osjećate ?
Koliko puta vas neko nervira ili rastuži ?
Sam/a sebi si kriv/a za taj osjećaj , zašto se fkousiraš na to ?
zar ne bi bilo bolje da se fokusiraš na ostvarenje svojih snova? Na maštanje o idućem vikendu kako ćete ga provesti s nekim ili sami u tišini ?
Pa vizualizacija tih situacije , pa pripreme ako ste planirali na odmor-vikend , na planinu ili neki spa centar...
Čemu fokus na nekoga ko je oko vas nervozan i nikakav ?
Da li vam se možda svidja to nečije stanje pa se i vi za njim "bacate" u taj trans emocija koje ne vode ničemu baš lijepom ?
Ako da, izvolite uživajte onda u svojoj depresiji i nervozi.
-Imamo pravo da se osjećamo i dobro i loše, promjene u tijelu, hormonske promjene nekada jednostavno su takve da se ne možemo baš uvijek oduprijeti osjećaju nervoze,tuge,snuždenosti, i to je sasvim prirodno i normalno i prihvatite to.
" Sad sam loše, ok imam pravo i ja biti nekada loše, poslije ću ponovo da budem super kao i obično"
Prvi korak je prihvatanje, sledeće- ne dozvolite da na bilo koji osjećaj utiče bilo ko , bilo koja osoba.
Dobro, opet nije jednostavno gledati voljenu soobu kako pored vas tuguje, a vi u fulu s energijom skakali bi plesali vrištali smijali se najglasnije što možete... Ali s takvom energijom možete popraviti i raspoloženje onoga do vas. Umjesto da krenete da grdite " Što si tužan/na, nervozan/na , baš si bezveze, danima se tako ponašaš..." zar ne bi bilo bolje reći " Što si tužan/na ? Želiš li pričati o tome? Mogu li ti pomoći? kako ti mogu izmamiti osmijeh...? Da li škakljanje može da utiče na promjenu tvog stanja ? " Garantujem da će se osoba bar malo nasmijati na ove riječi , vidjet će da vam je stalo. Ne mora vam čak ni reći svoju muku , sigurno će da se osjeća bolje.
Tako da, zanemarite sve negtivne riječi upućene vama ili vašoj ideji . Podršku svi volimo i očekujemo, ali nije nužno da je imamo.
Previše se vezujemo za očekivanje i onda nas boli "odbijanje" naše ideje,stava,priče i sl...
Ako imate problem s tim da baš zavisite od nečije podrške, savjetujem vam da poradite na vlastitiom samopouzdanju i ljubavi prema sebi.
Ako ne osjećate dovoljno ljubavi prema sebi kako možete da širite ljubav na druge ?
Rad na sebi sigurno će vas osloboditi potrebe za tuđim mišljenjem i podrškom, zato nikad ne prestanite da radite na sebi, tu uvijek ima posla .
Počnite već danas, ne čekajte više , stanite pred ogledalo, recite sebi:
"Ja vjerujem u Tebe ,(gledajući se u oči) ,
Ti možeš lako doći do svojih ciljeva i snova,
samo vjeruj u sebe.
Sposobna/an si ,kreativna/an ,pun/a ljubavi prema tome što radiš(navedite vaš cilj,posao,ideju...). "
Hvala na čitanju <3
Primjedbe
Objavi komentar