Šta je strah, čega i zašto se bojimo-kako se riješiti straha ?

Šta je strah?
Čega se bojimo?
Do koje granice sve to ide? Da li granica uopšte postoji ?

Svjesni smo da postoje razne vrste strahova , no da li smo svjesni srži tih strahova ?

Često se plašimo od sitnica, i taj strah u nama izazova lavinu , pobunu, ne znamo šta bi sa sobom, bježimo, sklanjamo se, plačemo, vrištimo...izražavamo to na način na koji naš organizam odreaguje u sekundi.

Strah je negativna emocija ali može pozitivno da se iskoristi .


Osjećajem straha se branimo od nečega, to je prirodni nagon, prirodna emocija koja ima svrhu da nas zaštiti od potencijalnog straha i sasvim je normalno reagirati.


Kako da iskoristimo strah za naš napredak ?


Jednostavno.  Prvo otkrijte čega se bojite. Šta vam to izaziva strah koji vas navodi na brze reakcije ?
E sad, kako postoji mnogo vrsta strahova, možda se moj primjer neće podudariti s vašim strahom, ali ja ću uzeti za primjer svoje neke strahove.

Recimo strah od javnosti.

Vjerujem da ima mnogo onih koji se plaše javnog nastupa, plaše se da se ističu u nečemu , da je sva pažnja usmjerena na njih.
Trema, strah.. možda i panika, se javljaju  zbog manjka samopouzdanja . Ponekad možda pomislite kako bi se zbunili, kako ne bi znali  šta da kažete ako vas neko nešto pita , iako ste na sve bili spremni prije tog javnog nastupa. Pod ovim " javni nastup"  ne mislim na nastup kao na bini,ispred kamere , tv-a ... (ali ako je to vaš strah vi to uzmite za primjer) nego kao u društvu dok svi nešto pričaju da se vi baš tu istaknete da pozornost bude na vama ,i onda pad, psihički pad  izazvan strahom i ne znate šta biste napravili.

Tad je vrijeme za afirmacije . One unutarnje, tihe, koje samo vi čujete.

Kad vas neko nešto upita, nemojte se posramiti, nego se sjetite zašto ste baš počeli priču o tome ili zašto ste iskomentarisali nešto. ne stidite se svog mišljenja.
Afirmirajte o tome kao npr. Ja znam da je ovako kako sam rekla to i nemam čega da se sramim, imam argumente kojima to mogu dokazati.



Strah od ljudi .

Da li imate strah od ljudi ?
Često se dešava da  imamo strah od ljudi koji su uspješniji na nekom životnom polju od nas i sama spoznaja da je neko u tom nečemu jači od nas dovodi do straha od te osobe.
Recimo šef na poslu .

Zašto se ljudi boje šefa ?

Ok on ima bolju poziciju od vas u ovom trenutku-ali je čovjek kao i vi i radi svoj posao.

Bojite se pogreške ? Zašto, svi griješimo !

Postavite se sad u situaciju da ste vi šef na poslu. I sad radite sve to što osoba s te pozicije radi.
Zamislite samo koliko posla i odgovornosti imate kao neko sa pozicijom šefa ? Iznad vas se nalaze ljudi sa još višim pozicijama koji utiču na vas kao šefa, daju vam rokove, daju vam ograničenja.. radnici pogriješe, na vas ide krivica.. mislim, realno sad, da bi vi kao vodja  uspjeli da obavite posao kako treba vi morate nekad i da povisite ton i da opomenete radnike da urade nešto na drugi način, da urade brže, kvalitetnije i slično.
E sad postavite se na mjesto radnika koji sve to trpi.  Radniku će samopouzdanje pasti ( u većini sučajeva) i osjećat će se loše . Tada je vrijeme za afirmacije one koje samo mi čujemo.
Okrenite se svemu pozitivnom što ste u tom danu napravili. Pohvalite sebe za sve ono što ste tokom dna učinili. E sada prihvatite grešku i recite sebi da svako griješi, nema veze,, sve se da ispraviti. Idemo dalje. I nikako, ali nikako nemojte da sebi dodajete kao sad sam pogriješila/o,smotan/a sam ,ovo nije posao za mene i slično. To NIKAKO , jer to nije istina.


Opet da se vratim na šefa. U trenutku "ispada "  galame i vike na radnika, šef pod stresom ne zna kako drugačije da reaguje jer su i na njega tako reagovali (vrlo vjerovatno) , ovim putem želim se obratiti šefovima da ne rade takve "ispade" jer tako samo može doći do više greški u obavljanju zadataka . Sjetite se da ste i vi griješili, da ste milion greški napravili dok ste obavili sve te poslove , sve te godine rada... I opet je sve dobro, posao ide, niko nije propao, niko nije oštećen...

Strah od promjene 

Bojite se promjene u životu ?
Samo navedite pozivitne stvari te promjene , kako ta promjena utiče na vas i za vaše dobro , da vam bude bolje nego što je sad?
Da li ste sigurni u tu promjenu koju želite napraviti? Niste, da li znate da će vam ta promjena poboljšati život ? Znate . Pa , čemu onda strah ?



Otkrivanjem  "glavnog" straha, tj izvora svih strahova uspjet ćemo da kontrolišemo svaki novi osjećaj straha koji se pojavi.

Znate kako ja zamišljam taj strah.
Kao mali uplašili smo se od nečega i to smo sakrili u sebi. Uplašio nas je neki stari dedo koji je povikao na svog psa a do sad nikad nismo čuli da taj dedo viče na bilo koga .  Taj strah skrivamo jer mislimo da nije važan. kroz život i rast suočavamo se sa raznim strahovima tipa " Makni se past ćeš odatle " Ali te riječi izrečene histeričnim tonom u trenu proizvedu emociju koja se odrazi kroz nas kao neki val.  Godinama tako skupljamo sitne strahove i oni se gomilaju u neku tačku u našem organizmu i s vremenom počnu da  izlaze iz nas kroz emocije ,kroz suze, kroz vrištanje...Po glavi se motaju svakakve riječi koje su nam upućene s dozom panike straha histerije.. I onda mi to nesvjesno proživljavamo sve do jednom, dok to ne ispliva iz nas na neki ,samo nama poznat način .

Prilikom javljanja bilo kakvog straha trebamo da se zapitamo zašto se bojimo ? Šta nam se može desiti ako se bojimo, dali će nam taj strah pomoći da to riješimo?
Ili se trebamo zapitati " Šta ako  svoj strah pogledam ravno u oči i krenem prema njemu? Šta će biti ? Ili ću pasti ili pobijediti, a pasti ne želim !?"

 Riješenje dolazi !

Suočavanje sa strahom najčešće dovodi do  nestanka straha. Shvatimo kako smo se bezveze plašili nečega što iz nove perspektive uopšte nije tako strašno.
Mijenjanjem pogeda na nešto i samo to se mijenja. Ne mora se fizički promijeniti oblikom, ali se može promijeniti naše mišljenje iz negativnog u pozitivno i samim tim dolazimo do riješenja nečega.
Samim tim riješavamo se određene vrste straha .



Sve ovo što sam napisala vi možete ubaciti u neki svoj primjer. ja nemam mnogo strahova tako da nisam o njima mnogla mnogo da pišem. Ove koje sam navela su strahove koje sam imala, i sad su nekad prisutni ali mnogo manje nego prije jer ih  dotučem afirmacijama i dizanjem samopouzdanja.


mislim da samopouzdanje ubija svaku vrstu straha. Vjerujet u sebe da i možete aposolutno sve što želite , onako kako zamislite. Sve je moguće !!