Kada se porbudite i obavite svoje jutarnje rituale , i kada napokon dan krene sa obavezama na šta se fokusirate tog dana ?
Neko sam ko voli da sve ide kako zamislim. Sve po planu . I onda desi se nešto ne planirano i svi planovi padaju u vodu. Kako se tad osjećate ? Na šta se fokusirate?
Prije nsiam bila neko ko se fokusira na dobro u ama baš svakoj situaciji. Većinom vidim dobro ali ima situacija kada mi već svega bude dosta pa počnem da "zvocam" okolo svima koji mi se nađu blizini.
Prije to nisam mnogo primjećivala , težila sam mnogo više vlastitom zadovoljstvu i planu koji uključuje prvenstveno mene i moje želje. Sebično,jel da ?
Raditi na sebi i stavljati sebe u prvi plan nije sebično, ali stavljati sebe u prvi plan u ama baš svakoj siuaciji jeste sebično. Da ne shvatite pogrešno.
Nikako ne mislim da trebate raditi nešto što vam se ne sviđa da ne ispadnete sebični. Obavezno slušajte emocije i nikad ne radite nešto što u vama izaziva emociju niske vibracije.
Želim reći da ako vas npr neko zamoli da uradite nešto da bi se on išao odmoriti (do tada je nešto radio,a vi ste radili manje naporan ili nikakav posao) i vi u tom trenu kažete da ne želite ili ne možete jer radom na sebi učite da mislite više na sebe.
Za mene je to pogrešno. (opet zavisi od situacije u kojoj se nalazite , ne uzimajte svaku riječ zdravo za gotovo) Ne uraditi nešto da nekom pomognete zato što vam se baš u tom trenutku ne da (mrsko vam je i sl.) po meni je sebično.
Mnogo puta vam se ne da ujutro npr. našminkati ali to ipak uradite za sebe da budete ljepši za sebe i sve druge , na taj način treba gledati ovaj primjer iznad .
Kod sebe sam primijetila da sam na početku rada na sebi većinu stvari shvatala bukvalno . Opet ću se vratiti na ovaj primjer iznad jer sam na sebe gledala sebično u punom značenju te riječi. Bilo je samo JA i JA ! Neću ovo, ne sviđa mi se ono, neću tako hoću ovako..i slično. Ne misleći ni sekunde na tuđe potrebe i na to da nađemo kompromis jer možda nekome ne paše moja ideja kao ni meni tuđa i u toj situaciji logično bi bilo naći neko zajedničko riješenje.
Baš danas, dok sam spremala ručak pomislih " Bože kako sam znala biti sebična , dobro su to ljudi oko mene istrpili da mi nisu rekli "ĆAO,DOVIĐENJA AZRA" , huh , baš se sad osjećam nekako loše zbog toga, ali šta je tu je, od lošeg osjećaja nema nikakve koristi pa idem od danas pa na dalje mijenjati sve što mi se čini sebičnim, slijedit ću emocije više nego razum po pitanju toga."
I tako danas, dok sam razmišljala na taj način uvidim kako sam sebi dopuštala da me sitnice sputavaju nekada u dobrom osjećaju. Onaj dan kada sam vam pisla da se osjećam ne definisano, baš sad , kad o svemu ovome razmišljam , shvatam kako sam prvo sama sebi stvorila nervozu jer kako rekoh već volim raditi po planu i kad nešto uradim -uradim do kraja da se ne vaćam na to više. taj dan sam od samog jutra poslije meditacije krenula da čistim kuću , fino isplanirala kako i šta ću da uradim za taj dan .
Ali kako imam djevojčicu od 2 i pol godine ne moguća misija je da je sve uredno i čisto. Taman sam očistila jedno i završavam drugo kad vidim da je ona već moj prvi posao "uradila po svom" . Meni su misli krenule " Jao pa ne opet , sad će mi trebati više vremena da se vratim na to i neću stići sve što sam planirala završiti u roku " Na tu prvu misao se nisam obazirala, (GREŠKA) ali na greškama se uči, idemo dalje.
Kako sam nastavila s poslovima , malena je sve moje poslove preuredila na svoj način ja sam postala nervozna. Stala sam i pokušala se vratiti u "normalno stanje" . Međutim neka moja uvjerenja koja još nsiam u potpunosti promijenila su krenula izlaziti na površinu, i ja sam se zapitala " Ma odakle sad ovo dolazi" i pomislih" Čemu sad ove misli, ne želim ja da ovaj dan provedem u nervozi " Krenem brojiti 17 sekundi , ništa . Opet idem od početka, mala me prekida, ništa, ne uspijevam se riješiti nervoze lako .Već sam dobila glavobolju . I onda BUM kontrast ! Rekoh sebi " Ok, nije to ništa , idemo dalje. "
Uključim muziku, moju playlistu koja me diže "iz mrtvih" i uz ostatak obaveza plešem,pjevam,uživam, više se ne vraćajući na posao u koji se malena umiješala, prihvatam, neka bude tako kako je ona sredila, pa i ona ovdje živi ima pravo da uređuje sa nama :D
Ne dugo nakon toga opet BUM kontrast ali ovaj put mnogo veći.
Sjedoh malo , da se ustabilim psihički,jer tad misli rade 100 na sat.
I opet razgovor sa sobom " Čime sam sad ovo izazvala, ok , nisam cijelo vrijeme bila na visokoj vibraciji, bilo je padova, ali nije ništa bilo ovako ozbiljno , ( finansijski gubitak u pitanju ,iznenadni,ne planirani,baš sad kad mi treba novac )
Ok, nečime jesam ovo izazvala , želim znati čime, i puštam osjećaj niske vibracije da stoji tu gdje je stigao, da vidim dokle će me dovesti. I tako sjedim i puštam misli, ne pokušavam se oduprijeti niskim vibracijama i dizati ih na veći nivo. Puštam, neka idu svojim putem, moraju stići negdje, a ja ću da vidim gdje će se zaustaviti . Nekih sat vremena nisam poduzimala ništa i iako sam bila na osjećajima niske vibracije ne mogu reći da da je taj sat vremena bio uzalud potrošeno vrijeme mog života . U tih sat vremena mnoge moje riječi su odzvanjale u mjoj glavi, mnoga uvjerenja koja sam imala o novcu, negativna. Ljdi moji pa ja sam bježala od novca , odbijala ga, kad bi ga dobila uvijek sam govorila " Ne, ne želim toliko,puno je to novca " i shvatim odakle se taj kontrast baš sad stvorio.
Prihvatam potpunu odgovornost za taj kontrast i odlučujem da mijenjam misli i fokus .
Dok su u mojoj glavi misli išle prema višoj vibraciji ,prisjetim se i momenata kad sam bila jako sebična i mislila na sebe, ne misleći na druge,a poslije te sebičnosti očekivala sam razumijevanje koje nisam dobila te se zbog toga ljutila. jako sebično jel da?
E pa , meni se tad nije tako činilo, ali sad shvatam da jest tako. Več sam poduzela sve moguče mjere da to iskorijenim, jer dokle god ja osjećam emocije koje u moni bude radost ,ljubav i smijeh ne vidim razlog zašto nekad ne bi zanemarila neke svoje željice da pomognem drugome u ostvarenju njegove želje. Jer kad dam onda znam da će mi se vratiti, a i akd ne dam isto će mi se vratiti - neće mi biti dano kad budem htjela. zato , ne dajem iz razloga što želim dobiti, već iz razloga da dam,da pomognem jer u oba slučaja ja znam da će mi se vratiti. kako želim da mi se vrati tako ću i dati , a ako mi se i ne vrati, nema veze, Sve što dajem ja dajem srcem .
Fokus na bilo šta dovodi do ostvarenja istoga. negdje u podsvijesti sam valjda bila fokusirana na događaje koji su izazvali kontraste, zato od sad svjesno biram na šta ću se fokusirati. ne douštam više mislima da me obuzmu u svoj vrtlog , Svjesno ih usmjeravam u smijeru koji meni odgovara.
Fokus je bitan, na šta ste vi fokusirani?
I da , još ovo ću napisati. Osim ovog puta kada sam pustila da se u meni probude i emocije ljutnje i nervoze (jer imamo pravi biti i juti i nervozni ako će nam to koristiti) kada mi dođe neka misao niže vibracije sjetim se nađeoske poruke pod brojem 111 koja glasi :
-Pažljivo pratite svoje misli i pazite da mislite samo o onome o čemu
želite misliti, nikako na ono što ne želite. Ovaj slijed je znak kako se pred vama otvaraju vrata mogućnosti i vaše misli poprimaju oblik rekordnom brzinom. Slijed 111 je poput žarkog svetla treperave sijalice. On znači da je svemir upravo napravio fotografiju vaših misli i da ih pretvara u stvarnost. Jeste li zadovoljni s mislima koje je svemir ulovio? Ako niste, ispravite svoje misli (pozovite svoje anđele da vam pomognu u tome ako imate poteškoća s kontrolisanjem ili praćenjem svojih misli).
I onda pitanje " Da li zaista želiš da se ostvari ovo o čemu sada misliš ? " odgovor saznate sami :D
Misli se odmah mijenjaju, kakvih 17 sekundi kakvo što, nema bržeg načina mijenjanja misli od ovog pitanja :) probajte pa se uvjerite :D
Na čemu je fokus , to kreirate !
Primjedbe
Objavi komentar