"Osjecam se odlicno,vidis da se smijem,uzivam"- a u ocima joj vidis da nije tako. U ocima vidis da u dusi place.
O cemu je rijec, zasto skrivamo osjecaje? Zasto glumimo nesto sto nismo? Da li se stidimo reci da smo ne sretni?
Ima i ona "Ne zelim te opterecivati svojim brigama,ajde da uzivamo" Zasto nekome ne iskpicati svoju brigu? Da li vam je ta osoba prijatelj? Ako jeste ,zasto onda ne zelite nekome ispricati sta vas muci?
Da li se bojite da ce neko reci da ste placljivica ako otvorite dusu,pustite suze..? Jel bitno sta ce neko reci?
Mnogo pitanja,uglavnom bez odgovora...
Vjerujem da se ljudi sve vise zatvaraju u sebe jer ne vjeruju takozvanim svojim prijateljima. Zasto se druzis s nekim ako znas da ti nije prijatelj? Provodis vrijeme s tom osobom a znas da joj nista ne mozes reci? Cemu to?Koja je svrha tog prijateljstva?
ni ja za sebe ne mogu reci da sam uvijek birala najbolje prijatelje koji su zasluzili tu "titulu"najbolji prijatelj. Cesto sam bila u prilici da kad nekom ispricam nesto , kroz par dana cujem da i neko drugi to zna,iako sam ja samo to rekla jednoj osobi koju sam smatrala najboljim prijateljem. I tako, rijec po rijec,shvatis da zapravo nikad i nije bilo nista samo izmedju tebe i te osobe zvane najbolji prijatelj ili prijateljica,nego je uijek postojao i neko treci ko zna.
Valjda se zbog tih situacija covjek povuce u sebe i prestane pricati o svojim brigama. Lakse je glumiti srecu nego objasnjavati nekome zasto bas danas izgledamo tuzno,zasto se bas danas,na ovaj suncan dan ne smijemo.
Takodje sam imala situaciju kad prijatelj/ica prenese nesto svojim roditeljima. Meni je to uvijek smetalo. Nema veze sto su to osobe koje sutra mozda i mogu pomoci s rijesavanjem tih briga,ja da sam zeljela da i oni znaju ja bih to i njima rekla,jel da?
Ja mogu sa zadovoljstvom reci da imam jednu prekrasnu prijateljicu,s kojom mogu podijeliti sveee apsolutno sveee. Ona meni isto govori sve i jako sam sretna i zahvalna zbog toga jer mi vjeruje.
Do skoro smo bile narazdvojne, medjutim zivot nas je razdvojio ,ne mozemo svaki dan provoditi zajedno, ali hvala bogu da postoji internet i sva ova tehnologija koja nam omogucava da se cujemo svaki dan, da pijem kahvu kako mi zovemo, Razgovorusu; uz video poziv . Kao da smo i zajedno :D :D
Mogla bih pisati na ovu temu danima, toliko situacija sam imala i dobrih i losih da sam zapravo zahvalna. Danas ne bi bila ko jesam da se nije sve to desilo .
Jos jedan nacin ,osim reci osjecaje prijatelju,je zapisati ih. Radite bilo sta samo ne cuvajte nista u sebi. osjecate ljubav-izjavite ljubav, osjecate radost-radujte se, osjecate tugu-pokazite tugu .. Svaki los osjecaj koji krijete u sebi se gomila i na kraju se pretvori u bolest. To vam ne treba. Ne sutite , otvorite dusu :
<3
Primjedbe
Objavi komentar