Imala sam sve – dom, predivnog muža, dvije prekrasne kćeri, financijsku sigurnost. Ništa drugo nisam više mogla poželjeti. Godinama je ovakav život bio divan.
Osjećala sam se sigurnom. No, s vremenom, ta sigurnost nije mi više činila dobro. Sigurnost je postala ograničenje, zatvor- bila sam nesretna. Bila sam prazna.
Bila sam izgubljena … potpuno izgubljena – i nisam imala pojma kako se „vratiti kući“.
“Gdje je zapravo dom?”, počela sam se pitati. Mogla sam sjediti i u središtu Sahare, umjesto na mojoj bež sofi.
Moj život je bio neugodno predvidljiv – znala sam u svakom trenutku što će se dogoditi, svake sekunde, svakog dana.
Mrtvilo mog života uništavalo je moj duh. Više nisam ja bila ja – i znala sam da će put na koji ću se odvažiti biti zastrašujući, neizvjestan; ali u nekom trenutku nisam imala izbora. Nisam mogla više živjeti odvojena od sebe.
To je bilo prije tri i pol godine.
Danas pišem ovo iz kuće, sjedeći na istoj bež sofi.
Razlika? Ja i tisuću milja koje sam proputovala do danas. Tisuće iskustava koje sam prikupila, koja su me dovela natrag svom pronađenom domu.
Bilo je mnogo zastrašujućih trenutaka, mnogo trenutaka kada sam mislila da neću uspjeti. Napravila sam mnoge greške, što me katapultiralo točno u smjeru u kojem mi je bilo suđeno da idem. Ne žalim zbog ničeg, jer su me svi krivi izbori doveli na pravo mjesto, svaki korak na tom putu.
Ako postoji jedan savjet koji bih dala svakoj osobi, to bi bilo da se izgubi.
Pronalaženje sebe nije ugodan proces, niti bi trebao biti.
To razdoblje konfuzije je katalizator za ispitivanje svega, za procjenjivanje svog života i svog mjesta u njemu. Kada počnete postavljati pitanja, naći ćete odgovore. Dovoljno je biti spreman- vaši odgovori možda neće biti odgovori koje želite, ali oni su uvijek oni odgovori koje trebate.
Ako se već osjećate izgubljeni, slušajte pažljivo. Vaš duh vrišti: “Pomoć! Dosadno mi je i zbunjen sam. Ove sadašnje okolnosti više me ne ispunjavaju. Započni potragu. Traži u svakom uglu. Probaj nove stvari. Pokušaj sve kako bi me ponovno pronašao. Nastavi sve dok opet ne budeš nasmijan, sve dok ne otkriješ razumijevanje, prihvaćanje, sreću, radost – i što je najvažnije – svrhu. “
Kada se osjećate izgubljeno, vi ste izgubili svoju svrhu.
Sjećam se koliko me je mučila krivnja zbog osjećaja nezahvalnosti za moj blaženi život. Tijekom posljednjih nekoliko godina, naučila sam da su moje vanjske okolnosti (bez obzira koliko savršeno izgledale) beznačajne ukoliko sam iznutra slomljena, izgubljena i bez osjećaja svrhe. Ako nemam svrhu, moja okolina će to također osjećati.
Kako pronaći svrhu?
Učinite nešto, bilo što. Učinite sve što je suprotno od onoga što radite upravo sada.
Osjetite u potpunosti nelagodu i strah, ponovno postanite početnik. Ako mislite da znate sve, pronađite nešto o čemu ništa ne znate i naučite to dobro.
Promatrajte kako reagirate. Naučit ćete nešto novo o sebi, pronaći ćete svrhu.
Kada se stavite u nepoznate situacije, vaša osobnost će isplivati u svom punom, koncentriranom obliku.
Najteži dio ovog procesa je samoća. Ne možete se osloniti na nikoga drugoga tko će vas voditi u pravom smjeru. Ovo je solo misija. Jedina svrha putovanja je sve napraviti sam.
Slušajte sebe bez obzira na to što drugi kažu. Bitno je jedino vaše vlastito ohrabrivanje, a ne tuđe obeshrabrivanje.
Ono što me je guralo bila je vjera. Vjerovala sam da sam uvijek tamo gdje trebam biti i da ću završiti tamo gdje mi je suđeno da budem.
To je vaš život. Bila bi tragedija da nikada ne otkrijete sebe.
Ne možete otkriti sebe, sve dok ne počnete tražiti sebe, zato – izgubite sebe.
www.elephantjournal.com /
Primjedbe
Objavi komentar