Zahvalna sam na ovom divnom danu, na divnom iskustvu koje sam danas imala.
Eh sad, zašto sam odlučila pisati o odgovornosti...
Često sam do sad bivala u situaciji gdje mi neko nešto obeća i onda to ne ispuni. Ušuti se. Nestane.
Nema veze što su to samo neke sitnice, a nema veze ni za neke krupnije stvari, važno je to zašto nestane??
Stidi se svog postupka ? Boji se reakcije koju bi mogao dobiti na to ?
Ne znam...
Inače sam tip što obećam to i ispunim, a ako ne mogu ispuniti ne obećavam , ili ako sam obećala i poslije shvatila da to ne mogu ispuniti -izvinim se i objasnim zašto ne mogu,i ponudim se na neki drugi način ako mogu pomoći.
Jedna moja prijateljica , jako dobra prijateljica, ima tu manu da obeća i baci u vodu obećanje, kao da nikad nije ni obećala. Meni to ne smeta, jer ja sam navikla da od tih obećanja nema ništa, da je ugavnom prazna priča, i svejedno mi je jer ni ne očekujem da ih ispuni.
Bar ne prema meni. I bez njih i dalje mi je super prijateljica i obozavam provoditi vrijeme s njom.
Danas sam Ja bila ta koja je svoje obećanje "bacila u vodu".
Sitnica je u pitanju, ništa bitno. Dok sam pričala s nekim, prijateljica se pojavila i odjednom se ubacila u priču s molbom koju je imala, a ja sam joj obećala da ću to uraditi, ono , " Ok, ja ću ti to uraditi " i nastavila priču s drugom osobom.
Poslije toga sam krenula za svojim obavezama i potpuno zaboravila na to obećanje.
Kad sam uspavala malu, krenula sam čitati nešto i odjednom se sjetim svog obećanja.
Prva misao je bila " Jao pa kako sam zaboravila, šta će ona reći, da li joj je hitno trebalo ?"
Međutim , kao da je neko drugi odgovorio na moju misao " Stani, ovo je prvi put da ja njoj ne ispunim obećano, a koliko puta je ona meni obećala pa nije ispunila ? "
" Nemam se zbog čega osjećati loše, dapače, ovo može biti njoj lekcija kako kad neko ne ispuni obećanu riječ koju nam je dao može nekad biti i zaista potrebno da se ispunilo.
Možda će se sjetiti kako je i ona tako nekad meni trebala i ja sam je čekala a ona nije došla zbog nekog X razloga . " " Vjerujem da će se snaći,kako sam se i ja snalazila kad sam računala nanju, a nije je bilo, vjerujem da neće ni spomenuti zašto nisam održala riječ, jer , ako i spomene, naći će se i sama u toj priči da ni ona nije ispunila riječ kada je meni nešto obećala, tako da sve će to biti ok"
I poslije tog monologa , nastavila sam čitati. Sjedila sam vani, uživala u povjetarcu i čekala da se spusi mrak. Kad gle ko ide, ide moja prijateljicaaaa :D
Došla je do mene, pozdravila se, ispričale se, i ja joj kažem " Joj izvini što ti nisam donijela što si tražila, zaboravila sam , tek skoro sam se sjetila. " A ona je odgovorila " Nema veze, već sa ja rekla mužu da donese, pa sve će biti ok "
Vidiš,bila je spremna na moje ne ispunjenje obećanja, jer i sama svoja obećanja ne ispunjava pa tako vidi i druge.
Ono što nosiš u sebi to vidiš i u drugima, za sve drugo- ne brini ;)
Eh sad, zašto sam odlučila pisati o odgovornosti...
Često sam do sad bivala u situaciji gdje mi neko nešto obeća i onda to ne ispuni. Ušuti se. Nestane.
Nema veze što su to samo neke sitnice, a nema veze ni za neke krupnije stvari, važno je to zašto nestane??
Stidi se svog postupka ? Boji se reakcije koju bi mogao dobiti na to ?
Ne znam...
Inače sam tip što obećam to i ispunim, a ako ne mogu ispuniti ne obećavam , ili ako sam obećala i poslije shvatila da to ne mogu ispuniti -izvinim se i objasnim zašto ne mogu,i ponudim se na neki drugi način ako mogu pomoći.
Jedna moja prijateljica , jako dobra prijateljica, ima tu manu da obeća i baci u vodu obećanje, kao da nikad nije ni obećala. Meni to ne smeta, jer ja sam navikla da od tih obećanja nema ništa, da je ugavnom prazna priča, i svejedno mi je jer ni ne očekujem da ih ispuni.
Bar ne prema meni. I bez njih i dalje mi je super prijateljica i obozavam provoditi vrijeme s njom.
Danas sam Ja bila ta koja je svoje obećanje "bacila u vodu".
Sitnica je u pitanju, ništa bitno. Dok sam pričala s nekim, prijateljica se pojavila i odjednom se ubacila u priču s molbom koju je imala, a ja sam joj obećala da ću to uraditi, ono , " Ok, ja ću ti to uraditi " i nastavila priču s drugom osobom.
Poslije toga sam krenula za svojim obavezama i potpuno zaboravila na to obećanje.
Kad sam uspavala malu, krenula sam čitati nešto i odjednom se sjetim svog obećanja.
Prva misao je bila " Jao pa kako sam zaboravila, šta će ona reći, da li joj je hitno trebalo ?"
Međutim , kao da je neko drugi odgovorio na moju misao " Stani, ovo je prvi put da ja njoj ne ispunim obećano, a koliko puta je ona meni obećala pa nije ispunila ? "
" Nemam se zbog čega osjećati loše, dapače, ovo može biti njoj lekcija kako kad neko ne ispuni obećanu riječ koju nam je dao može nekad biti i zaista potrebno da se ispunilo.
Možda će se sjetiti kako je i ona tako nekad meni trebala i ja sam je čekala a ona nije došla zbog nekog X razloga . " " Vjerujem da će se snaći,kako sam se i ja snalazila kad sam računala nanju, a nije je bilo, vjerujem da neće ni spomenuti zašto nisam održala riječ, jer , ako i spomene, naći će se i sama u toj priči da ni ona nije ispunila riječ kada je meni nešto obećala, tako da sve će to biti ok"
I poslije tog monologa , nastavila sam čitati. Sjedila sam vani, uživala u povjetarcu i čekala da se spusi mrak. Kad gle ko ide, ide moja prijateljicaaaa :D
Došla je do mene, pozdravila se, ispričale se, i ja joj kažem " Joj izvini što ti nisam donijela što si tražila, zaboravila sam , tek skoro sam se sjetila. " A ona je odgovorila " Nema veze, već sa ja rekla mužu da donese, pa sve će biti ok "
Vidiš,bila je spremna na moje ne ispunjenje obećanja, jer i sama svoja obećanja ne ispunjava pa tako vidi i druge.
Ono što nosiš u sebi to vidiš i u drugima, za sve drugo- ne brini ;)
Primjedbe
Objavi komentar